Little ♡ Soul

Mi u BiH imamo tu sreću da možemo da pratimo dvije verzije kviza - Tragač i Pot(j)era. Oni koji ih prate, znaće čime je autor ovog teksta toliko zaluđen(a).  Moram vam priznati da se često iznenadim težinom pitanja srbijanske verzije kviza. Odgovarati na njihova pitanja je pravi izazov. Je li moguće da toliko stvari ne znamo? I je li moguće da postoji osoba koja ih sve zna? S.V.E. Kada se on pojavi na sceni, učesnici zanijeme. Već ih zamišljam kako veče prije kviza, u krevetu, sa malom dozom treme sami sebi govore "samo da ne bude on, samo da ne bude on". Gospodin Milorad Milinković ne griješi. Svi žele da budu kao on. S:V:I: Koja je tajna gospodina Milorada Milinkovića? Rekla bih, ništa drugo sem svestranost i radoznalost. Imam neki čudan osjećaj da je većinu stvari naučio kroz igru ili zabavu.  Evo i par njegovih rečenica koje su me zaista oduševile... :) >> Kad god neko na poslu krene iz bilo kojih razloga da me živcira, ja mu kažem: „Ja se iz

Dobila sam danas blog zadatak, od jedne predivne osobe ... Ona je neko ko me svaki dan iznova inspiriše i taman kada pomislim da ću stići i postići sve što i ona, iznenadi me ponovo svojom ličnošću i svojom predanošću svemu što radi. Da je više Vanja na ovome svijetu, ovo bi bilo jedno predivno mjesto za živjeti - odgovorno tvrdim! Po pravilu, prvo trebam reći tri stvari o sebi ... Prva stvar je da uvijek bolje pišem za druge, nego sama za sebe. Kada mi se da tema i određeni rok, inspiracija sama naiđe i uvijek se divim onome što iz toga nastane. Kada je u pitanju pisanje za sebe, pa i za ovaj blog - činim to mnogo rjeđe. Ne znam zašto. Voljela bih da su mi tekstovi jednako lijepi, kao kad pišem za portale. Druga stvar je da sam istovremeno i ekstovertna i introvertna osoba. Volim da pričam, volim da se smijem i veselim (više nego išta), lijepo oblačim, vodim računa o izgledu, a na drugu stranu izbjegavam gomile i sva "čoporativna" druženja i sve što sa ti

Da li ste ikada probali "zlaćanu" čokoladu? :) Da li vas je zanimalo kakvog je ukusa čokolada koja nije ni tamna, ni bijela ni mliječna? Nego zlatna! Da li je ukus karamela ili sasvim neštpo drugo? Odakle se uopšte ona i pojavila? :)

Šta smo, ako nismo mali univerzum - cijeli svijet u malom?! Šta smo ako nismo energija za sebe, kapetan koji vodi sam sebe u smjeru u kom želi da ide? Bez obzira na trenutne oluje i izazove, držimo čvrsto uzde u svojim rukama i vjerujemo u naš jedinstveni put - onakav kakav mi sami želimo da bude. Opet me inspirišu fenomenalni ljudi ... :)

Uskršnje zeke, uskršnja jaja... svi ih volimo - što kao ukras, što kao poslasticu :). Evo ove godine sam razmišljala da ih sama napravim.. što da ne? :) Tako je nastao sljedeći tekst ... 

... to su naše uspomene. Ne volim da skupljam i gomilam stvari. Jedino opipljivo što volim da čuvam i što ću čuvati cijelog života - su rukopisi dragih ljudi. Slučajne poruke, pisma, čestitke... crteži... komad papira - komad života. Ima nešto mistično i divno u rukopisima. Tragu osobenosti, duše... nečega... zaustavljenog vremena, moglo bi se reći. Ponekad rukopisi nadžive i čovjeka i ostaju kao trag u našem zajedničkom vremenu - da bude i čuva sve ono što je bilo samo naše.  Za uspomene ne postoje ni mjesto. Ni vrijeme, ni godine. Njih uvijek i iznova možemo proživjeti, bez obriza da li nas je neko napustio ili je još uvijek sa nama.  Vrijeme je čovjekova izmišljotina. Svaka naša uspomena jača je i veća i od vječnosti i vremena.